Capo verde

Godinama maštam o ljetnom odmoru u siječnju. Prvi mjesec u godini većinom je hladan, dosadan pa pomalo i depresivan. Da to ne bi bilo više tako još u srpnju isplanirali smo putovanje, tada još destinacija nije bila poznata ali bilo je bitno da je ljeto u siječnju, ma pristali smo i na zimu samo da je temperatura iznad 25 stupnjeva.

     Capo verde je država od deset otoka usred Atlantskog oceana na sjevernoj polutki tako da formalno kod njih je zima ali zima sa plus 25 stupnjeva. Odabrali smo to otočje  zbog blizine i vjetra, naime to je najbliže "ljeto" europi, a u zimskim mjesecima ima vjetra u izobilju, što je bilo jako važno za naše zmajeve.
Dnevne aktivnosti su nam bile izležavanje na plaži i borba sa zmajem, kako mi je još uvijek draže ovo prvo u ovom postu ću više o hedonizmu na otoku.
 Duge pješčane plaže, tirkizno more, opušteni ljudi ključni su faktori da siječanj izgubi moju dugogodišnju sliku depresivnog mjeseca. Dnevna uživanja u suncu i moru  nastavljala  su se na večerama u lokalnim restoranima u kojima smo jeli fine komade ribe, koje tamo ima u izobilju, kad bi bili siti večeri smo kratili u Calemi uz capirinhe i capiroske uz priče lokalaca o otoku ili uz priče surfera o surfanju.

 Sadašnju tugu za minulim mjesecom tješim uz slike i novim planovima za još jedno putovanje na destinaciju "ljeto".