petak, 11. travnja 2014.

Bologna

Nakon povratka iz Afrike nikako da stanem, možda ipak vrijedi ona kako provedeš doček nove godine takva će ti biti godina,
 ja sam ovu dočekala na putu negdje kod Salzburga.Kako je krenula tako se i nastavila, malo kraće rute kretanja ali ne mogu se požaliti na učestalost.
Danas kada se spremam iz Ljubljane za Rovinj, sjetih se da sam pred koji vikend bila u Bologni i da imam nešto materijala za podijeliti u postu.
Bologna je grad bogate kulturne baštine koja je dobro očuvana i vidljiva na njenim ulicama sve je u tonu crveno smeđe boje, uz 57 km pasaža kojih će te naći u Bologni u slučaju kiše ostat će te suhi, ne možete ostati ni gladni u ovom gradu jer mirisi fine hrane na svakom koraku mame da sjednete u jednu od trattoria
i u uživate u okusima fine talijanske kuhinje. Pa tako red hrane, red kulture, red kave....




















srijeda, 19. veljače 2014.

Nakit Denita


Nakit Đenita rođen je zahvaljujući mukotrpnom i vještom traganju za neobičnim materijalom i vintage nakita u mnoštvu veselih , konfuznih i decenijama zaboravljenih starih kutija, pronađenih na mnogobrojnim milanskim mercatinima. Velika strast u potrazi za vintage materijalima, koji su sakupljani zaista sa velikom ljubavlju, a koji bi poslije bili transformisani, redizajnirani uz pomoć raznih tehnika i uvijek novih ideja – u jedan novi –stari modni dragulj, malo pomalo iz hobija prerasta u nesto više i obavezujuće.

Svaki komad nakita kreiran je za ženu koja nije ograničena vremenom i prostorom, koja je u stanju vidjeti i nešto dalje od same kreacije, da prepozna u jednostavnosti – bogatstvo materijala nove emocije, strasti za izradom svakog komada posebnog, koje je rođeno iz radoznalosti otkrivanja ljepote davnog zaboravljenog nakita u fiokama naše prošlosti.






Nakit za sada možete pronaći na talijanskim adresama: Couture by Patrizia Rebecchi atelier,Le Bambolerie, Atelier KANTO haute couture,
 te na http://denitagioielli.wordpress.com/.













ponedjeljak, 17. veljače 2014.

Samo da je toplo

Šal, imam ih debelih tankih dugih kratkih ali za sad ovu formu šala nisam imala te mogu podijeliti zadovoljstvo jer napokon mi se ne vuče po podu, jedna strana mi nije kraća od druge, ne može skliznuti sa ramena i nije težak kao neki veliki topli šalovi, jako me smeta težina zimske odjeće. Uz novi šal stari sivi kaputić i nepromočive kožne čizme prošetala sam po prvom ovogodišnjem Ljubljanskom snijegu.







utorak, 11. veljače 2014.

Banksy grafiti

Prošli tjedan sam se bavila detaljima za stana, u moru svega i svačega što se nudi u bespućima interneta za oko su mi zapeli Banksy grafiti koji se mogu kupiti u poster formatu, na platnu ili kao naljepnice za zid.
Meni se sviđaju....












banksy graffiti na ebay-u


ponedjeljak, 10. veljače 2014.

Ljubljanski dom

Vratili smo se u Ljubljanu.
Novi stan, sterilan bijeli prostor koji traži detalje, prvobitni plan nam je bio odlazak u Ikeu , ali ta Ikea uvijek nam je nekako daleko, nije nam usput, a po zaleđenim cestama ne ide se okolo zbog detalja. Tako da smo uz postojeće sitnice obišli par Ljubljanskih trgovina tek toliko da prostor u kojem boravimo bude dio nas.
Ljubljanske trgovine nisu u potpunosti zadovoljile naše potrebe pa smo se odlučili za naručivanje preko ebaya, sada iščekujem poštara da nam uljepša dom :).









subota, 8. veljače 2014.

Zmajevi


Da ne bi samo ležala na plaži malo sam se i mučila sa zmajem. Kombinaciju vjetra i zmaja jednim djelom sam svladala prošle godine u Tarifi, a ove godine sam se susrela sa valovima i sa strahom od istih. Nije bilo lako. Možda nisam neki talent za ovu vrstu sporta ali  trudim se i vjerujem da ću i ja jednog dana doći voziti valove na  Punta Preti, a do tada evo par slika sa jednog od najboljih mjesta za kitesurfing na svijetu.













četvrtak, 6. veljače 2014.

Capo verde


Godinama maštam o ljetnom odmoru u siječnju. Prvi mjesec u godini većinom je hladan, dosadan pa pomalo i depresivan. Da to ne bi bilo više tako još u srpnju isplanirali smo putovanje, tada još destinacija nije bila poznata ali bilo je bitno da je ljeto u siječnju, ma pristali smo i na zimu samo da je temperatura iznad 25 stupnjeva.

     Capo verde je država od deset otoka usred Atlantskog oceana na sjevernoj polutki tako da formalno kod njih je zima ali zima sa plus 25 stupnjeva. Odabrali smo to otočje  zbog blizine i vjetra, naime to je najbliže "ljeto" europi, a u zimskim mjesecima ima vjetra u izobilju, što je bilo jako važno za naše zmajeve.
Dnevne aktivnosti su nam bile izležavanje na plaži i borba sa zmajem, kako mi je još uvijek draže ovo prvo u ovom postu ću više o hedonizmu na otoku.
 Duge pješčane plaže, tirkizno more, opušteni ljudi ključni su faktori da siječanj izgubi moju dugogodišnju sliku depresivnog mjeseca. Dnevna uživanja u suncu i moru  nastavljala  su se na večerama u lokalnim restoranima u kojima smo jeli fine komade ribe, koje tamo ima u izobilju, kad bi bili siti večeri smo kratili u Calemi uz capirinhe i capiroske uz priče lokalaca o otoku ili uz priče surfera o surfanju.

 Sadašnju tugu za minulim mjesecom tješim uz slike i novim planovima za još jedno putovanje na destinaciju "ljeto".