Trst, Jugoslavija... #fashionblog70tih




Ako mi je nešto posebno dizalo adrenalin u ranoj mladosti to su bili odlasci u Trst. Bez pretjerivanja još i danas se mogu prisjetiti osjećaja večeri prije odlaska pa i svih emocija koje su me prolazile na samom putu.

Kada sam vidjela da se u Art kinu prikazuje film TRST JUGOSLAVIJA znala sam da moram uskočiti u taj vremenski stroj, makar su mi sve projekcije bile u ne baš zgodnom terminu, jer moja 8.mjesečna beba ne tolerira izlaske u večernjim satima, ipak pronašla sam projekciju koja je u 10.00h.
Prvi puta sam bila sama i tako rano u kinu, ali kad nešto želiš sve ostalo je manje bitno.
Na samom ulasku vidim da ću na tom vremenskom putovanju biti u društvu nešto starije ekipe 65+(ponuđeni keksići u foajeu nestajali su iz tanjura koda je došla vrtićka grupa, vole seniori sve što je đabe volim i ja ali ego me suzdržava, a pojela sam ih to jutro doma).

Kratko sam prokomentirala film prije gledanja s gospodinom koji je sjedio do mene (simpatični djedica) i svjetla su se zagasila. Prvi kadrovi odveli su nas  u 70te godine prošlog stoljeća, daleko prije mojih odlazaka u Trst, kroz prvih par minuta shvaćam da špicu shoppinga u Trstu nisam ni doživjela i da su moji odlasci bili krajem 80tih i početkom 90tih ali vjerujem da su osjećaji kod svih nas bili isti bez obzira na godine, jer bio je to doticaj sa zapadom s nečim što mi nismo imali, ali na sreću nama iz Rijeke taj zapad bio je blizu pa kad god bi se uštedilo nešto lira odlazilo se po dozu moderne europe, svi smo voljeli bar na jedan dan biti dio modernog zapadnog svijeta.

Većina radnje odvija se na Piazzi Ponterosso (koja bi trebala u najmanju ruku biti Piazza JUGOSLAVIJA) mjesto na kojem su se spajali istok i zapad, u kontekstu prošlog stoljeća. Poslijeratni svjetski modni trendovi koji su dolazili s američkim filmovima a radilo se naravno o sad već sve vremenskom jeansu (traperu) mogli su se naći upravo na tom trgu, jedna od najpoznatijih modnih marki za jeans tog vremena bile su REFLE (neki su kod nas i koristili taj naziv za traperice pa su nerijetko  tražili refle levis), u filmu saznajme i brojke koje su me šokirale, za jedan dan znali su prodati 100,000 pari traperica (najvjerovatnije udarnim vikendima) a danas godišnje se proda 20,000 istih tih traperica. Refle su bile jeftina izvedba američkog trapera i najprije su bile namijenjen za radnike kao i svaki drugi traper ali ulaskom u modu zaplavile su generacije kako u zapadnim zemljama tako i preko Trsta tadašnji istočni blok i Jugoslaviju.

Uz traperice bila je neizostavna kava, deterđenti, mortadela, zlatni nakit (za kojeg nisam ni znala da ga također nije bilo na jugoslavenskom tržištu).

Uz povjesničare, novinare, carinike i svjedoke toga vremena i ja sam na projekciji oživila svoja sjećanja koja sežu u nešto bližu prošlost. 
    Rekla bi da taj grad i danas čuva posebnu emociju tih nekih vremena, sad kada više nije potrebno da odlazimo u shopping ja svejedno volim otići do Trsta pa makar na kavu,pizzu ...ma i zaviriti u koju trgovinu platiti u eurima nekako mi se čini jeftinije ;).






Zanimljivosti

-u Jugoslaviju se moglo uvesti dva para traperica po osobi, koje bi se redovno prijavile a ostale traperice bi se skrivale, najčešće bi se oblačile jedne preko drugih, tako da su carinici u jednoj kontroli skinuli 9 pari traperica s jedne osobe
-osoba koja ima više traperica na sebi ne može čučnut (jedan od naćina kako su ih carinici brzo razotkrivali)
-subotom bi uTrst stizalo 500 autobusa  koji bi potpuno zakrčili centar Trsta
-iz Jugoslavije se moglo iznijeti 150 dolara (protuvrijednosti) a sve ostalo se moralo skrivati, pa su patentirali termosice s dnom koji se otvarao a unutra su se spremale novčanice, tako da su često putnici u Trst sa sobom nosili termosice s kavom ;)
-talijansko-jugoslavenska granica bila je dobar primjer suradnje zapadne europe i komunističko uređene države i razmjena dobara bila je s obje strane pa se iz pograničnih sela švercala rakija u Italiju (količine za prijenos preko granice su bile ograničene) ali mudrim dosjetkama i snalažljivosti opskrbljivali smo talijane s rakijom, također talijani su više voljeli naš maslac jer je bio žući dok smo mi kupovali njihov jer je bio bjelji...


Primjedbe

Popularni postovi